Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 27.5.2011.g.

Gljiva br. 346
Jestiva


Peziza  phyllogena  Cooke
Trobojna pločarica, doratasto-zbunjujuća zdjeličarka



Porijeklo slika: Autor prve i četvrte fotografije je Josip Marino Šimić, a druge i treće Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
pravilnijeg zdjeličastog oblika, kasnije postane nepravilnije, stisnuto, izuvijano, spljošteno, izduljeno, nakovrčano itd. Rub zdjelice je najčešće uvrnut prema unutra (pogotovo kod mladih primjeraka). Unutarnja plodna strana (trusište) je glatka, bez sjaja, ponekad je namreškana ili debelo naborana (istaknutije u sredini zdjelice). Bojom varira, može biti smeđasta, crvenkastosmeđasta, ljubičastosmeđasta ili maslinastosmeđasta. Nerijetko su i više ovih boja zajedno ukomponirane unutar jednog plodišta. Vanjska neplodna strana zdjelice je gruba, sitno zrnata ili brašnasta sa sitnim crvenkastim ili smeđeriđim vlakancima, inače bojom vrlo slična unutranjoj strani zdjelice.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište čini unutarnja strana zdjelice koje je je glatka, bez sjaja, ponekad je namreškana ili debelo naborana (istaknutije u sredini zdjelice). Bojom varira, može biti smeđasta, crvenkastosmeđasta, ljubičastosmeđasta ili maslinastosmeđasta. Nerijetko su i više ovih boja zajedno ukomponirane unutar jednog plodišta.

STRUČAK:
Bez stručka, zdjelica u sredini pričvršćena za supstrat iz kojega izrasta.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Debelo do 0.3 cm, krhko, voštanog izgleda, smeđastoljubičaste ili smeđastocrvenkaste boje, bez prepoznatljivog mirisa i okusa (po Fochtu miris neugodno oštar, na kanalizaciju, zemlju ili plijesan).

MIKROSKOPIJA:
Spore bradavičaste, izduljeno eliptične, 17-21 x 8-10 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste pojedinačno ili u manjim skupinama po bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, uz šumske puteve itd. Voli pjeskovita tla, a pojavljuje se u blizini trulog drveća, grana, panjeva ili korijenja.

JESTIVOST:
Jestiva. Po Fochtu izvanredno ukusna gljiva koja spada u sam vrh najboljih jestivih gljiva.

DOBA:
Proljeće (travanj, svibanj, lipanj).

SLIČNE VRSTE:
Najsličnija joj je Peziza badia Pers:Fr koja naraste nešto manja, plodište joj nema tako veliki raspon boja, meso joj je bjelkaste boje, spore su mrežasto bradavičaste, a parafize u vrhu batinaste (kod phyllogene parafize su u vrhu vretenaste). Jestiva je.
Postoji još mnogo sličnih vrsta zdjeličarki iz roda Peziza čija je ispravna determinacija moguća jedino uz pomoć ispitivanja mikrostrukture gljiva.

OPASKE:
Ova je gljiva u literaturi često navedena pod imenom (sinonimom) Peziza badioconfusa Korf.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno