Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 15.3.2011.g.

Gljiva br. 259
Jestiva, izvrsna


Mitrophora  semilibera  (DeCand:Fr) Leveille
Zvonasti smrčak, hibridni smrčak, prirasli smrčak



Porijeklo slika: Autor fotografija je Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
Dužine do 5 cm, promjera do 4 cm. U odnosu na stručak klobučić je kratak, konično-zvonastog oblika, prema vrhu se sužava. Građen je od nepravilnih uzdužnih rebara koja su na pojedinim mjestima nepravilno povezana sa poprečnim rebrima. Unutar tih rebara nalaze se udubljenja ili alveole nepravilnih oblika (ponekad dublje, a ponekad pliće postavljena, uža ili šira). Alveole su okersmeđaste boje, starenjem postanu riđesmeđaste. Mogu biti i sa maslinastim daškom. Rebra su u mladosti istobojna sa alveolama, kasnije postanu tamnija, crnkasta, ponekad sa ljubičastim odsjajem. Klobučić je slobodan, tj. ne drži se donjom stranom za stručak, već je srašten sa stručkom u gornjoj polovici (vidljivo na uzdužnom presjeku). Unutarnja strana u donjoj polovici klobučića je naborana i nešto svjetlije boje (kremsmeđasta).

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište, tj. plodni dio gljive koji stvara spore, čine alveole i rebra sa vanjske strane klobučića.

STRUČAK:
Visok do 12 cm, debljine do 3 cm. Šupalj, valjkast, u donjoj trećini obično nešto širi, vrlo krhak. Najčešće posjeduje nepravilne uzdužne nabore ili rebra te je po cijeloj površini prekriven sitnim bjelkastim zrncima. Ponekad može biti na pojedinim mjestima kao stisnut, spljošten ili naglo zavinut (ovisno o uvjetima na staništu gdje raste). Bjelkaste boje, starenjem može biti oker boje.

OTRUSINA:
Krem boje.

MESO:
Nježno, krhko, u stručku pomalo žilavo. Bjelkasto, starenjem postaje žućkasto i drobivo. Mladi primjerci su bez izraženijeg mirisa, stariji podsjećaju na miris ljudske sperme. Okus neizražen.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, široko eliptične, 22-30 x 12-18 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Vrlo česta i rasprostranjena vrsta smrčka. Raste na vlažnim staništima, uz rubove travnatih bjelogoričnih šuma, na šumskim čistinama, uz puteve, u grmlju, u parkovima, vrtovima, voćnjacima, uz jezera i potoke, u blizini obala rijeka i slično. Česta vrsta u nizinsko-brežuljkastom području.

JESTIVOST:
Dobra jestiva vrsta smrčka. Neki mu zamjeraju malo tvrđe meso pa zbog toga kvalitetom zaostaje za smrčcima (Morchella). Pogodan je za različite načine pripreme, može se duboko zamrznuti prethodno blanširan, a i izvanredno se i suši.

DOBA:
Proljeće ( kraj ožujka, travanj, svibanj).

SLIČNE VRSTE:
Mitrophora fusca (Pers.) Lev. pojedini autori smatraju zasebnom vrstom zbog manjeg rasta. Ima vrlo kratak stručak, najčešće kraći od dužine klobučića. Raste na istim staništima kao i zvonasti smrčak. Jestiv je.
Češka smrčkovica Ptychoverpa bohemica (Krombh) Boud. može biti prilično slična, no vanjska himenijalna strana klobučića joj je građena od vijugavih zaobljenih nabora pa u mladosti ima izgled mozga. Kasnije, starenjem se ti nabori suzuju i tada mogu izgledati poput rebara. Također, razlika je i u tome što je stručak prirastao za klobuk na samom njegovom vrhu te što stručak ne posjeduje bjelkasta zrnca. Uvjetno je jestiva.
Od smrčaka iz roda Morchella, zvonasti smrčak se razlikuje po tome što mu rub klobuka nije prirastao uz stručak kao što je to slučaj u smrčaka (Morchella).

OPASKE:
U pojedinoj literaturi ovu ćemo gljivu naći pod imenima (sinonimima) Mitrophora hybrida (Sowerby ex Grev.) Boud., Morchella gigas Pers., Mitrophora gigas Lev. i Mitrophora rimosipes DC.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno