Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 6.5.2011.g.

Gljiva br. 306
Jestiva


Macrolepiota  rhacodes (Vittadini) Singer
Kuštrava sunčanica, crvenkasta sunčanica



Porijeklo slika: Autor prve dvije fotografije je Željko Remar, a treće Josip Marino Šimić.


Opis:

KLOBUK:
5-15 cm. U početku okruglasto jajolik, potom konveksan i na kraju potpuno ispružen. Pravilnog oblika, tek u starost rub klobuka može biti malo valovit ili na nekom mjestu stisnut. Rub klobuka je nenarebran, a s njega obično vise krpaste ljuske. Sredina klobuka može biti tek neznatno ispupčena. Cijeli je klobuk prekriven velikim kuštravim krpastim ljuskama kremsmeđaste boje na bjelkastoj površini. Sredina je tamnija, glatka, tvrda, smeđe ili riđesmeđe boje. Uz rub klobuka na pritisak ili kad se pokida pocrveni, kasnije posmeđi.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Gusti, nejednako dugi, mekani, široki, slobodni (odvojeni od stručka ovratnikom). Bijele boje, kasnije krem, na pritisak najprije pocrvene, kasnije posmeđe.

STRUČAK:
Visok do 15 cm, debljine do 1.5 cm (u bazi i do 2.5 cm). Vitak, valjkast, tvrd, šupalj, blizu baze koja je zadebljana nerijetko zavinut. Bjelkaste ili blijedosmeđaste boje, gladak ili uzdužno vlaknast, na dodir najprije pocrveni, zatim posmeđi. U gornjem dijelu ima dvostruki debeli prsten. Prsten je bjelkastosmeđast, sa pahuljastim rubnim područjem te je odispod smeđasto obrubljen, a s gornje strane je bijele boje. Pomičan je, tj. može se pomicati gore-dolje po stručku, a da se ne pokida.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
U klobuku prilično debelo, mekano i bijele boje. U stručku žilavo i vlaknasto. Na prerezu mijenja boju u crvenkastu, kasnije posmeđi. Miris i okus ugodni, aromatični.

MIKROSKOPIJA:
Eliptične, glatke, 8-12 x 6-7 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na bogatim humusnim tlima, uz rubove šuma, šumske puteve i slično. Ipak je češća u crnogorici. Raste u manjim ili većim skupinama, rijetko pojedinačno.

JESTIVOST:
Jestiva gljiva, no lošija od svoje bliske srodnice velike sunčanice Macrolepiota procera (Scop:Fr) Singer. Može se pripremati na razne načine, no najčešće se poha. Meso kuhanjem, odnosno pohanjem potamni te nije ukusno kao u velike sunčanice. Pogodna je za sušenje i za miješanje sa drugim gljivama. Može se spremiti i u duboko zamrzavanje prethodno blanširana, nije pogodna za kiseljenje.

DOBA:
Ljeto-jesen, ipak glavno doba njene pojave je jesen, a može rasti sve do početka zime.

SLIČNE VRSTE:
Posebnu pozornost trebamo obratiti da kuštravu sunčanicu ne zamijenimo sa rijetkom otrovnom sunčanicom Macrolepiota venenata Bon kojoj se ljuske u sredini klobuka cijepaju na način da formiraju zvjezdasti oblik, koja na ozlijeđenim mjestima ili na prerezu lagano pocrveni te ne raste u šumama, već većinom vrtovima, cvjetnjacima, voćnjacima i slično. Ova je vrsta sunčanice kao nova vrsta utemeljena tek prije 30-tak godina nakon nekoliko trovanja u Francuskoj. Do danas, nije potpuno sigurno da li je ova vrsta opasna otrovnica ili izaziva alergijske reakcije, odnosno trovanja u samo pojedinih ljudi. Jako slična je i Macrolepiota rhacodes var. hortensis Pilat koja raste na sličnim staništima kao i otrovna sunčanica, ima jako zadebljalu bazu stručka te pocrveni na ozlijeđenim mjestima. Po nekim autorima je jestiva, a po drugima može izazvati lakša trovanja probavnog karaktera. Dakle, vrijedilo bi pravilo da treba izbjegavati vrste sunčanica koje pocrvene na prerezu te koje ne rastu u šumama.
Od ostalih dobrih jestivih vrsta sunčanica iz roda Macrolepiota (procera, permixta, mastoidea, excoriata, gracilenta, fuliginosa, prominens, konradii) razlikuje se što joj meso na dodir ili na prerezu pocrveni, dok u ovih ne mijenja boju.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno