Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 6.5.2011.g.

Gljiva br. 305
Jestiva, vrhunska


Macrolepiota  procera  (Scop:Fr) Singer
Sunčanica, velika sunčanica, šugarica, srnjaki, srndakuša, kozara, parazol



Porijeklo slika: Autor prve dvije fotografije je Danijel Balaško, treće Željko Remar, a četvrte Josip Marino Šimić.


Opis:

KLOBUK:
10-35 cm. U početku okruglasto jajolik, potom konveksan i na kraju potpuno ispružen. Pravilnog oblika, u starijih primjeraka može biti malo valovit ili na nekom mjestu kao stisnut. Rub klobuka nije narebran, ni podvrnut prema unutra, ali ljuskasta kožica klobuka malo prerasta rub i ponekad visi s njega. Sredina klobuka je ispupčena (posebno vidljivo kod odraslih primjeraka). Kremsmeđaste boje, uz rub svjetliji, svilenast, pahuljasto-ljuskast, prekriven sa tamnijim smeđim krpama ili ljuskama koje su gušće prema sredini klobuka (uz rub klobuka nestaju kod odraslih primjeraka). Kiša može isprati sve ljuske sa klobuka, pa može izgledati kao ogoljen. Sredina, tj. ispupčenje je tamnosmeđe ili crnkastosmeđe boje, obično glatko i tvrdo.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Gusti, nejednako dugi, mekani, široki, slobodni (odvojeni od stručka ovratnikom). Bijele boje, kasnije krem, a u starosti sa oker nijansom.

STRUČAK:
Visine do 40 cm. Debljine do 2 cm, odnosno do 4 cm (u bazi). Vitak, dugačak, valjkast, tvrd, vlaknast, šupalj. Išaran sa tamnijim (smeđastim) ljuskama na bijeloj podlozi (slično kao koža u zmije). U bazi je gomoljasto zadebljan. U gornjoj trećini nosi debeli dvostruki vjenčić ili prsten. Prsten je bjelkast ili bjelkastosmeđast, sa pahuljastim rubnim područjem te je odispod smeđasto obrubljen, a s gornje strane je bijele boje. Pomičan je, tj. može se pomicati gore-dolje po stručku, a da se ne pokida.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
U klobuku tanko, mekano i bijele boje. U stručku žilavo i vlaknasto. Miris i okus ugodni. Okus je slatkast i podsjeća na okus oraha ili lješnjaka.

MIKROSKOPIJA:
Glatke, eliptične, 15-20 x 10-13 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Pojavljuje se u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, uz puteve, u grmlju, voćnjacima, vinogradima, dvorištima, po livadama i pašnjacima itd. Raste od nizina pa sve do planinskih predjela. Vrlo rasprostranjena i česta vrsta gljive.

JESTIVOST:
Odlična jestiva gljiva. Pogodna za različite načine pripreme, ali ipak najpopularnija je pohana. Upotrebljavaju se samo klobuci jer su stručci prežilavi i vlaknasti. Ipak, neki suše stručke te ih melju u prah koji dodaju raznim jelima. Sunčanice se dobro suše, a mogu se i duboko zamrznuti prethodno blanširane. Za kiseljenje nisu pogodne. Neki ih zamrzavaju prethodno panirane i nakon vađenja iz zamrzavanja direktno smrznute stavljaju na prženje. Na taj način one sačuvaju svoj oblik i strukturu, ali nakon dužeg vremena provedenog u dubokom zamrzavanju gube svoju aromu i dobivaju pomalo neugodan okus (koji nekima uopće ne smeta).
Treba još reći da su rijetki pojedinci alergični na sunčanice i da mogu pretrpjeti ozbiljne alergijske reakcije i trovanja.

DOBA:
: Ljeto – jesen, ali ponekad se već jave u drugoj polovici proljeća. Ipak, najudarnije doba njihove pojave je jesen kada ponekada doslovno preplave šume.

SLIČNE VRSTE:
Posebnu pozornost trebamo obratiti da veliku sunčanicu ne zamijenimo sa rijetkom otrovnom sunčanicom Macrolepiota venenata Bon kojoj se ljuske u sredini klobuka cijepaju na način da formiraju zvjezdasti oblik, koja na ozlijeđenim mjestima ili na prerezu lagano pocrveni te ne raste u šumama, već većinom vrtovima, cvjetnjacima, voćnjacima i slično. Ova je vrsta sunčanice kao nova vrsta utemeljena tek prije 30-tak godina nakon nekoliko trovanja u Francuskoj. Do danas, nije potpuno sigurno da li je ova vrsta opasna otrovnica ili izaziva alergijske reakcije, odnosno trovanja u samo pojedinih ljudi. Jako slična je i Macrolepiota rhacodes var. hortensis Pilat koja raste na sličnim staništima kao i otrovna sunčanica, ima jako zadebljalu bazu stručka te pocrveni na ozlijeđenim mjestima. Po nekim autorima je jestiva, a po drugima može izazvati lakša trovanja probavnog karaktera. Dakle, vrijedilo bi pravilo da treba izbjegavati vrste sunčanica koje pocrvene na prerezu te koje ne rastu u šumama.
Velikoj sunčanici nalikuju druge vrste sunčanica iz roda Macrolepiota koje ne pocrvene na prerezu, a sve su jestive (permixta, mastoidea, excoriata, gracilenta, fuliginosa, prominens, konradii). I jedna koja je također jestiva, ali pocrveni te raste najčešće u crnogoričnim šumama, kuštrava sunčanica – Macrolepiota rhacodes (Vittadini) Singer.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno