Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 11.7.2009.g.

Gljiva br. 228
Jestiva


Lycoperdon  perlatum  Pers:Pers
Tikvasta puhara, zrnata puhara, puša, prha, prhavica



Porijeklo slika: Autor fotografija je Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
Plodno ima oblik toljage ili tikvice, visine do 8 cm, širine do 4 cm. Sastoji se od gornjeg plodnog dijela (zaokružene glave) i od doljnjeg neplodnog dijela koji podsjeća na stručak. Gornji dio je ponekad malo ispupčen u samom središtu, a je prekriven malim bjelkastim ili bjelkastosmeđastim bodljikama stožastog oblika koje se (ako pređemo prstima preko njih) lako odvajaju i otpadaju. Gornji dio kod mladih gljiva je obično bijele boje, iako može biti sivkast ili smećkast, starenjem postaje smeđe ili maslinastosmeđe boje. Sastoji se od vanjske kožaste ovojnice (egzoperidij) i unutarnjeg plodnog dijela gljive koji sadrži spore (gleba).

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište predstavlja unutrašnjost gornjeg dijela gljive, tj. gleba (sadrži spore). Ona je bijele boje u početku kada je gljiva mlada, zatim je žućkastozelenkasta i na kraju smeđemaslinasta. Kada su spore zrele, stvara se otvor (vanjska ovojnica puca) na vrhu plodne glave kroz koji se izbacuju zrele spore te raspršuju i rasprostranjuju zrakom.

STRUČAK:
Stručkoliki doljnji dio gljive je neplodan, prema dnu se suzuje. On je prekriven sa manje bodljika, tj. bodljike su kod njega neizražene ili manjih dimenzija.

OTRUSINA:
Maslinastosmeđa.

MESO:
Plodna gleba je u početku bijele boje (tada je kompaktna i relativno čvrsta), kasnije žućkastozelenkasta i na kraju smeđemaslinasta (tada je najprije kašasta, zatim spužvasta i na kraju se pretvara u prah). Neplodno meso u stručkolikom dijelu (subgleba) je bjelkaste boje i spužvasto, mekano, manje gusto i manje kompaktno od glebe. Starenjem i subgleba potamni i bude smeđasta (subgleba je postojanija). Miris i okus u mladih gljiva blag i ugodan.

MIKROSKOPIJA:
Spore okruglaste, sitno bradavičaste, 3.5-4.5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Jedna od najčešćih i najpoznatijih vrsta puhara. Raste u manjim ili većim skupinama, rijetko pojedinačno.

JESTIVOST:
Jestiva, dobra. Konzumira se samo dok je mlada, tj. dok joj je unutrašnjost (gleba) bijele boje. Prije upotrebe poželjno je sastrugati bodljike. Može se pripremati na razne načine kao i druge gljive. Ne može se sušiti ni kiseliti, ali se može napraviti gotovo jelo i duboko ga zamrznuti za kasniju konzumaciju.

DOBA:
Ljeto – jesen. Ponekad se može sporadično pojaviti već u drugoj polovici proljeća, no ipak se daleko najčešće pojavljuje u jesen (rujan-studeni).

SLIČNE VRSTE:
Postoji nekoliko vrsta puhara koje rastu u šumama i koje su slične tikvastoj puhari. Svima je zajedničko da su jestive dok su mlade, tj. dok im je gleba bijele boje. Spomenimo samo neke.
Lycoperdon pyriforme Sch:Pers ima izduljeni kruškoliki oblik, sitnije i nježnije bodljike ili zrnca te raste grmoliko u velikim skupinama na trulim panjevima raznog drveća.
Lycoperdon echinatum Pers:Pers je kremsmeđaste boje i prekrivena velikim smeđastim dlačicama koje su međusobno piramidalno slijepljene. Raste u bukovim šumama.
Lycoperdon umbrinum Pers:Pers raste najčešće u crnogoričnim šumama i prekrivena je sitnim i gustim sivosmeđastim (ponekad riđim) dlačicama koje se piramidalno slijepljuju (dlačice su kraće nego u echinatuma).


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno