Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 13.7.2009.g.

Gljiva br. 225
Jestiva


Leucoagaricus  leucothites  (Vittadini) Wasser
Bjelkasta pečurkovica, turkinja, crvenkastolisna sunčica



Porijeklo slika: Autor prve fotografije je Vesna Marić, a druge Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
4-10 cm. U ranoj mladosti okruglasto jajast, zatim konveksan i na kraju ispružen i ponekad i malo udubljen. Rub klobuka je pravilan ili malo valovit, tanak, sa njega obično uokolo vise male krpice (ostatak zastorka) koje prerastaju rub klobuka. Sredina klobuka ponekad malo ispupčena. Kožica klobuka je glatka, djeluje svilenasto, bjelkaste ili bjelkasto prljave boje, kasnije u starijih gljiva može biti sa oker, crvenkastim ili smeđastim obojenjima ili mrljama. U sredini obično uvijek malo tamniji. Ne požuti na dodir. U sušnom razdoblju može se nepravilno raspucati.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Tanki, gusti, slobodni. Najprije bijele boje, kasnije krem sa ružičastom nijansom.

STRUČAK:
Visine do 10 cm, debljine do 1.5 cm. Valjkast, vitak, u dnu zadebljan, šupalj, često zakrivljen. U gornjem dijelu nosi nježan bijeli prstenak koji se ponekad pokida. Gladak, bijele boje.

OTRUSINA:
Bijela (ponekad sa ružičastim daškom).

MESO:
Prilično debelo, mekano, nježno. Bijele boje, kasnije na zraku dobije blijedooker boju. Miris i okus blagi i ugodni.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, eliptične, 8-10 x 5-6 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste u vrtovima, dvorištima, vinogradima, poljima, livadama, travnjacima, cvjetnjacima, u grabama uz cestu, uz rubove šuma i na drugim travnatim površinama. Može rasti pojedinačno, ali najčešće u manjim ili većim skupinama (ponekad masovno). Vrlo rasprostranjena i česta vrsta gljive.

JESTIVOST:
Jestiva, dobra. Može se pripremati na različite načine, a konzervirati se može dubokim zamrzavanjem prethodno blanširana ili sušenjem. U nekim novijim priručnicima naći ćete podatak da je nejestiva ili otrovna zbog nekih nedavnih trovanja koja su se dogodila u Švicarskoj. Vrlo vjerojatno se radi samo o individualnoj netoleranciji kod pojedinih ljudi (kao što su rijetki alergični na Macrolepiotu proceru), budući da je većina ljudi konzumira bez ikakvih posljedica.

DOBA:
Kraj ljeta – jesen. Ponekad već u proljeće.

SLIČNE VRSTE:
Leucoagaricus carneifolius (Gillet) Wasser ima istaknutije ružičaste listiće i sivkasti ili sivkastoljubičasti klobuk.
Leucoagaricus cinerascens (Quel.) Bon & Boiff ima sivkasto obojen klobuk te malo požuti na dodir.
Leucoagaricus holosericeus (Gillet) Moser ima snježno bijeli klobuk, na dodir požuti.
Leucoagaricus subcretaceus Bon je robusna, masivnija, prljavobijele boje, na dodir posmeđi.
Sve su ove nabrojene vrste pečurkovica jestive jednako kao i Leucoagaricus leucothites, a međusobno ih je vrlo teško razlikovati pa ih neki autori smatraju sinonimima ili varijetetima.
Posebno trebamo paziti da pečurkovice ne zamijenimo sa smrtno otrovnim bijelim pupavkama (Amanita verna, Amanita virosa, Amanita phalloides var. alba) koje rastu u šumama, a na dnu stručka imaju bijeli ovoj ili jaje (volvu) po čemu se lako razlikuju.

OPASKE:
U pojedinoj literaturi ova je gljiva može biti navedena pod imenima (sinonimima) Leucoagaricus pudicus (Bull. ex Quelet) Bon i Lepiota naucina Quelet.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno