Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 30.6.2009.g.

Gljiva br. 215
Jestiva, izvrsna


Leccinum  crocipodium (Letell.) Watling
Žuti djed, žuti dedek, plemeniti hrapavac, djed kornjačar



Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je Željko Remar, a četvrte Josip Marino Šimić.


Opis:

KLOBUK:
5-15 cm. Najprije polukuglast, kasnije konveksan kakav ostaje dugo vremena, samo u sasvim starih primjeraka se izravna. Najčešće je pravilnog oblika. Kožica klobuka je suha i pustenasta, bez sjaja, često se raspuca u nepravilna polja poput mozaika (pogotovo za sušnog razdoblja i u odraslih primjeraka) između kojih proviruje blijedožuto meso. U mladih primjeraka kožica malo prerasta rub klobuka.Više-manje je okeržute boje, može biti okersmeđ, žutosmeđ, blijedožut, ponekad sa maslinastim primjesama. Na dodir nakon nekog vremena klobuk potamni.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Cjevčice su dugačke (do 3 cm), slobodne, u početku su žute boje, na prerezu potamne. Pore su sitne, okruglaste, u mladih primjeraka krasne žute ili limunžute boje, kasnije sa maslinastom primjesom, a u starih primjeraka posmeđuju. Na pritisak potamne, postanu ljubičastosmeđe.

STRUČAK:
Naraste do 15 cm visine i 3 cm debljine. Ponekad dugačak i vitak, ponekad kraći, deblji i zdepastiji. Nerijetko i zavinut (barem u jednom dijelu), a ponekad sasvim pravilan, ravan. Obično je zadebljan u srednjem dijelu, dok se u bazi uvijek suzuje (ponekad vrlo izraženo – korjenasto produženo). Bjelkaste ili blijedožute boje, prekriven gustim okersmeđastim ili crnkastim hrapavim zrncima, obično je uzdužno ( u linijama) naboran ili narebran (najviše istaknuto u gornjem dijelu).

OTRUSINA:
Žutosmeđa (sa maslinastim daškom).

MESO:
U klobuku je u početku tvrdo i kompaktno, kasnije u starijih primjeraka omekša. U stručku je u mladih primjeraka meko, kasnije tvrdo i vlaknasto. Žućkaste boje, izloženo zraku ubrzo postane sivoljubičasto (nerijetko najprije jarkocrveno), zatim crnkasto. Miris i okus su blagi i ugodni.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, izduljeno eliptične ili vretenaste, 12-17.5 x 4.5-7 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Uvijek se pojavljuje uz hrastove sa kojima je u mikorizi. Raste u skupinama, rijeđe pojedinačno, ponekad se pronađu nekoliko primjeraka zajedno srasli u dnu stručka. Češća vrganjevka u kontinentalnom dijelu Hrvatske, u nižim brdskim predjelima ( od 150 do 400 metara nadmorske visine).

JESTIVOST:
Odlična jestiva vrganjevka dok je mlada i tvrda mesa u klobuku. Starenjem postane mekana i gnjecava i kao takva je manje ukusna. Kod starijih primjeraka stručci nisu za jelo jer su pretvrdi, dok se kod mlađih može iskoristiti barem gornja polovica koja je mekana, a kod sasvim mladih je cijeli stručak mekan. Pogodna je za sve načine pripreme kao i obični vrganji. Meso nakon kuhanja pocrni, ali mijenjanje boje u crnu ne treba plašiti jer nema nikakve veze sa jestivosti ove gljive. Može se duboko zamrznuti prethodno blanširana, konzervirati sušenjem, stavljanjem u ocat ili u ulje.

DOBA:
Ljeto - prva polovica jeseni.

SLIČNE VRSTE:
Na kontinentu ne raste niti jedan Leccinum žutih pora pa je mogućnost zamjene sa drugim djedovima isključena.
U krajevima uz more i na otocima, uz crnike (Quercus ilex), raste sličan nježan hrapavac Leccinum lepidum (Bou. Ex Ess.) Quadraccia koji također ima žute pore, ali mu je klobuk okersmeđ sa crvenom, odnosno riđom nijansom, kožica mu nije suha, već vlažna i ljepljiva, te nema tendenciju da se raspucava u nepravilna polja kao kod žutog djeda. U mediteranskom području raste još jedan djed sa žutim porama koji je mikorizan sa bušinama (Cistus), a to je korzikanski djed Leccinum corsicum (Rolland) Singer koji naraste manji (do 8 cm promjera klobuka) i ima tamnosmeđi ili riđesmeđi klobuk čija je kožica vlažna i ne raspucava se u nepravilna polja.

OPASKE:
U pojedinoj literaturi ova se gljiva može javiti pod imenima (sinonimima) Leccinum nigrescens (Richon & Roze) Singer i Leccinum tessellatum (Kuntze) Rauschert.
U najnovijoj mikološkoj sistematizaciji gljiva, djedovi (Leccinum) sa žutom bojom pora odvojeni su u zasebni rod – Leccinellum. Pa je prema tome novo znanstveno ime žutog djeda Leccinellum crocipodium (Letell.) Bresinsky & Manfr. Binder.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno