Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 30.6.2009.g.

Gljiva br. 214
Jestiva, izvrsna


Leccinum  carpini (Schulzer) Moser ex Reid
Grabov djed, grabov dedek, grabov vrganj, grabovac, sivi hrapavac



Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je Željko Remar, a četvrte Josip Marino Šimić.


Opis:

KLOBUK:
4-12 cm. U mladih gljiva polukuglast, zatim konveksan i na kraju ispružen, prilično pravilanog oblika. Kožica klobuka je glatka, suha (za vrijeme vlažnog vremena skliska), ne da se guliti, najčešće sa više-manje izraženim naborima, grbicama, rupicama, udubljenjima ili brazdama. Za dužeg sušnog razdoblja može se raspucati u nepravilna polja. Većinom je različitih nijansi smeđe boje (često sa oker ili sivim primjesama).

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Cjevčice su prilično dugačke (do 3 cm), u mladih gljiva čvrste i kompaktne, kasnije omekšaju poput spužve. Bjelkastosive boje, na prerezu pocrne. Pore su vrlo sitne (oko 0,5 mm promjera), okruglaste, u početku bjelkaste, kasnije sve više sive. Na pritisak također potamne.

STRUČAK:
Visok do 15 cm, debljine do 3 cm. Pun, valjkast, često vijugav, ponekad pravilan i ravan, često vitak, ali ponekad i deblji (mladi primjerci). Obično je zadebljan u doljnjem dijelu, dok se u samoj bazi opet malo suzuje. Boja podloge je bjelkasta, ali je cijeli prekriven gustim crnkastim čehicama ili zrnicma. Obično je uzdužno ( u linijama) naboran ili narebran (najviše istaknuto u gornjem dijelu).

OTRUSINA:
Duhanski smeđa.

MESO:
U klobuku je u početku tvrdo i kompaktno, kasnije u starijih primjeraka omekša. U stručku je u mladih primjeraka meko, kasnije tvrdo i vlaknasto. Isprva bjelkasto meso, na zraku ubrzo dobije sivoljubičastu boju i nakon toga skroz pocrni. Okus i miris blagi i ugodni.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, izduljene, vretenaste, 15-19 x 5-6 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Grabov djed, kao što mu samo ime govori, raste u mikorizi sa grabovima (Carpinus). No, prema literaturi može se pojaviti i uz hrastove, pitome kestene i lijeske. Osobno sam ga, osim grabova, našao uz same lijeske. Može rasti pojedinačno ili u manjim skupinama, a najviše se pojavljuje u nizinsko-brežuljkastim grabovim sastojinama.

JESTIVOST:
Odlična jestiva vrganjevka dok je mlada i tvrda mesa u klobuku. Starenjem postane mekana i gnjecava i kao takva je manje ukusna. Kod starijih primjeraka stručci nisu za jelo jer su pretvrdi, dok se kod mlađih može iskoristiti barem gornja polovica koja je mekana, a kod sasvim mladih je cijeli stručak mekan. Pogodna je za sve načine pripreme kao i obični vrganji. Meso nakon kuhanja pocrni, ali mijenjanje boje u crnu ne treba plašiti jer nema nikakve veze sa jestivosti ove gljive. Može se duboko zamrznuti prethodno blanširana, konzervirati sušenjem, stavljanjem u ocat ili u ulje.

DOBA:
Ljeto-jesen. Ponekad se javi već krajem proljeća (lipanj).

SLIČNE VRSTE:
Od ostalih sličnih djedova (Lecinum) razlikuje se po staništu uz grabove, dok se ostali djedovi sličnih boja javljaju uz breze ili topole.

OPASKE:
U pojedinoj literaturi ova se gljiva može javiti pod imenima (sinonimima) Leccinum pseudoscabrum (Kallenb.) Šutara i Leccinum griseum (Quel.) Singer.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno