Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 23.6.2009.g.

Gljiva br. 213
Jestiva, izvrsna


Leccinum  aurantiacum  (Bull) SF Gray
Crveni hrapavac, trepetljikin turčin, topolov turčin, turčin, topolin hrapavac, palčec



Porijeklo slika: Autor fotografija je Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
6-20 cm. U ranoj mladosti okruglastog ili polukuglastog oblika, rubovima priljubljen uz stručak tako da se cjevčice još ne vide. Kasnije konveksan, i na kraju ispružen. Više-manje pravilnog oblika. Kožica klobuka prerasta rub klobuka, suha, pustenasto-hrapave je površine, bez sjaja. Boje je najčešće crvenonarančaste, sad svjetliji (narančast), sad tamniji (riđecrven). Ponekad sa žutim ili oker nijansama.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Građeno je od dugačkih cjevčica bjelkaste boje koje na prerezu potamne (sivoljubičasto). Cjevčice su odvojene od stručka, slobodne. Pore su vrlo sitne (2-3 po mm), okruglaste, bjelkaste boje, kasnije sive i na kraju smeđaste. Na pritisak potamne.

STRUČAK:
Visine do 15 cm, debljine do 3 cm. Valjkast, vitak, čvrst, pun, prema bazi obično postepeno deblji i tvrđi, a u samoj bazi se obično malo suzuje. Inače je bjelkaste boje, ali prekriven mnogobrojnim, gustim, pahuljastim čehicama zbog kojih djeluje hrapavo. Te su čehice u mladosti bjelkaste boje, kasnije su crvenosmeđe ili narančastoriđe boje, na dodir potamne. Baza stručka ponekad može biti plavozeleno obojena.

OTRUSINA:
Smeđa sa maslinastom primjesom.

MESO:
U klobuku kompaktno, čvrsto (pogotovo u mladih primjeraka, u starijih omekša), krembijele boje. Na prerezu postane sivoljubičaste boje. U stručku još tvrđe, žilavije, odnosno vlaknastije (posebno u donjoj polovici), krembijele boje, na prerezu ubrzo postane sivoljubičasto kao i u klobuku. Nakon pola sata meso pocrni. Miris i okus neizraženi, okus blag.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, izduljene, vretenaste, 14-16.5 x 4-5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste u mikorizi sa topolama trepetljikama (Populus tremula). Prilično rasprostranjena vrsta, raste od nizinskih predjela pa do viših položaja do koji dopiru topole trepetljike. Može rasti u manjim ili većim skupinama, a posebno voli mlade topoline nasade u kojima se može pojaviti masovno.

JESTIVOST:
Odlična jestiva vrganjevka, pogotovo dok je mlada. Kod starijih primjeraka stručci nisu za jelo jer su pretvrdi, dok se kod mlađih može iskoristiti barem gornja polovica koja je mekana, a kod sasvim mladih je cijeli stručak mekan. Pogodna je za sve načine pripreme kao i obični vrganji. Meso nakon kuhanja pocrni, ali mijenjanje boje u crnu ne treba plašiti jer nema nikakve veze sa jestivosti ove gljive. Može se duboko zamrznuti prethodno blanširana, konzervirati sušenjem, stavljanjem u ocat ili u ulje.

DOBA:
Glavna sezona mu je od kraja ljeta pa sve do druge polovice jeseni. Iako se može u manjim količinama javiti već krajem proljeća i tokom ljeta, a ponekad, ako se zadrži toplije vrijeme, sve do kraja jeseni.

SLIČNE VRSTE:
Postoji nekoliko sličnih turčina crvenkastih boja klobuka, koje uglavnom razlikujemo po suživotu sa njihovim partnerima (drvećem) sa kojima rastu u zajednici, tj. mikorizi. Svima je zajedničko da su jestivi.
Opekasti turčin Leccinum versipelle (Fr) Snell raste uz breze, najčešće je žutonarančaste boje klobuka, a na stručku ima čehice crne boje.
Hrastov turčin Leccinum quercinum (Pilat) Green & Watling raste uz hrastove te je obično tamnije boje od topolinog turčina, tj. crvenosmeđaste ili riđesmeđe boje klobuka, sa još izraženijim i gušćim riđesmeđastim čehicama na stručku.
Leccinum vulpinum Watling raste uz borove, a Leccinum piceinum Pilat & Dermek uz smreke. Po nekim autorima ove dvije vrste su sinonimi.

OPASKE:
U pojedinoj literaturi ova se gljiva može javiti pod imenima (sinonimima) Leccinum rufum (Schaeff.) Kreisel i Leccinum populinum M. Korhonen.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno