Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 19.6.2009.g.

Gljiva br. 206
Jestiva, vrhunska


Lactarius  sanguifluus  (Paulet:Fr) Fr
Krvna rujnica, krvotočna rujnica, vrsovnica, južnjačka rujnica, žrnovčica



Porijeklo slika: Autor fotografije je Bruno Basezzi.


Opis:

KLOBUK:
6-15 cm. U početku konveksan, ubrzo se raširi i u sredini udubi, a kod odraslih primjeraka je najčešće ljevkastog oblika. Rub u mladih primjeraka podvrnut prema unutra, kasnije se uzdigne, ali obično ostane tik na rubu malo podvrnut, često je u starijih primjeraka nepravilan i valovit. Kožica klobuka je hrapava i kao oprašena bjelkastim injem. Boja nije izraženo narančasta kao kod drugih rujnica, već mutno narančasta, odnosno blijedo narančasta, sa crvenim, oker, sivim, riđim ili ljubičastim tonovima. Bojom vrlo promijenljiva rujnica, pa pojedini primjerci mogu biti svijetlo obojeni, dok su drugi opet dosta tamniji. Na pojedinim mjestima se mrlja zelenkasto, ali ta promjena boje nije jako izražena (izraženija u starijih primjeraka). Površina klobuka najčešće sa koncentričnim krugovima tamnije boje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Gusti, malo se spuštaju po stručku, nejednako dugi, mekani, ponekad se račvaju. U početku su blijedožute boje, zatim narnačastocrveni i na kraju crvenoljubičasti sa sivom ili smeđom nijansom. Na pritisak potamne, dobiju tamnu ljubičastu boju, a nakon nekog vremena na tom mjestu pozelene. Stariji listići mogu imati zelenu nijansu.

STRUČAK:
Visok do 7 cm, debljine do 3 cm. Kratak i zdepast, debelo valjkast, u mladosti pun, ali se ubrzo prošuplji. Bjelkaste boje, sa oker, ružičastom ili narančastom nijansom, kasnije tamniji sa ljubičastom nijansom. Najčešće sa više ili manje izraženim pjegama ili kapljastim udubljenjima tamnije boje (smeđeriđe ili vinskismeđe obojene). Na pritisak na ozlijeđenim mjestima pozeleni nakon nekog vremena.

OTRUSINA:
Blijedožuta.

MESO:
Debelo, zrnate strukture, drobivo, prvotno bjelkaste boje, ali ubrzo mramorirano pocrveni poput krvi, kasnije tamnoljubičasto (na kraju pozeleni). Na prerezu ispušta mliječni sok koji je odmah tamnocrvene boje poput krvi, nakon nekoliko sati posmeđi. U unutrašnjosti stručka meso je mekano poput vate i zadrži bjelkastu boju. Okus sladak ili malo gorkast, miris osvježavajući, voćni.

MIKROSKOPIJA:
Spore okruglasto eliptične, 7,5-9,5 x 6-7,5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste uz različite vrste borova (Pinus), pogotovo uz mediteranske vrste borova. Stoga je ova gljiva i najčešća u krajevima uz more ili blizu mora, po otocima itd. Voli travnata područja, odnosno travnate borove šume gdje može rasti u izobilju. Može se naći i u unutrašnjosti Hrvatske, tj. bliže sjeveru, gdje je vrlo rijetka.

JESTIVOST:
Po mnogima najbolja od svih rujnica. Ugodnog, slatkastog, voćnog ili biljnog okusa. Najbolje su dakako pečene na žaru, roštilju, pržene u tavi na maslacu, ulju i slično. Mogu se jesti i pohane i raditi od njih salate. Također su vrhunske ukiseljene. Nisu baš pogodne za kuhanje, tj. juhe i variva. Mogu se čuvati i u dubokom zamrzavanju, prethodno blanširane, no ipak su najbolje kad se pripreme svježe. Neki ih još melju i od njih rade ajvar.

DOBA:
Jesen. U toplijim krajevima uz more i početkom zime, pogotovo ako je blaga.

SLIČNE VRSTE:
Od ostalih sličnih mliječnica iz sekcije rujnica razlikuje se po boji mlijeka koja je odmah u svježih gljiva krvavocrvene boje.
Lactarius vinosus Quelet, odnosno Lactarius sanguifluus var. vinosus Quelet pojedini autori ističu kao zasebnu vrstu, dok drugi smatraju da se radi samo o varijetetu krvne rujnice. Uglavnom se razlikuje se po tamnijoj krvavocrvenoj ili crvenoljubičastoj boji klobuka.

OPASKE:
Kod nekih se ljudi (nakon što pojedu veće količine rujnica) može dogoditi da im se urin oboji u crvenu boju. No, to nije zabrinjavajuće (možda samo vizualno), jer nema negativnih efekata po zdravlje.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno