Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 18.6.2009.g.

Gljiva br. 203
Uvjetno jestiva


Lactarius  piperatus (Scop:Fr) Pers
Mliječnica, paprena mliječnica, mliječ, paprenjača, paprenjaci



Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je Željko Remar, a četvrte Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
5-15 cm. U mladosti konveksan, kasnije se raširi i udubi poput lijevka. Rubovi klobuka podvrnuti prema unutra, tj. prema listićima (posebno u mladih gljiva). Kožica klobuka glatka, ali gruba, može biti sa sitnim naborima (posebno uz rub klobuka), bez sjaja. Ponekad se za vrijeme sušnog razdoblja raspuca po sredini. Bijele je boje, ali često oker ili smeđasto zamrljan (najčešće u sredini klobuka, uz rub ostaje bijele boje).

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Ekstremno gusti, toliko da se u mladih gljiva treba dobro izbliza pogledati da se uoči da se radi o listićima. Uski, prema rubu klobuka mogu biti toliko stisnuti da se vijaju, račvaju se, pravilno prirasli uokolo stručka uz koji se malo spuštaju. U početku bijele boje, kasnije krem sa žutom nijansom. U starosti mogu biti oker ili smeđasto pjegavi. Na ozlijeđenim mjestima ispuštaju bijeli mliječni sok.

STRUČAK:
Visok do 12 cm, debljine do 3 cm. Gotovo uvijek kraći od promjera klobuka, često djeluje zdepasto, čvrst, valjkast, pun, kasnije se prošuplji, u bazi se obično malo suzuje. Gladak ili ponegdje sa manjim naborima ili brazdama, bjelkaste boje, na pojedinim mjestima može biti oker ili zelenkasto zamrljan.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Meso je prilično debelo, čvrsto, zrnate i drobive strukture, bijele boje. Na ozlijeđenim mjestima ispušta obilan bijeli mliječni sok, koji nakon nekog vremena može poprimiti zelenkastu boju (vidljivo na listićima). Mliječni sok i meso su jako ljutog okusa u svježih gljiva, miris nezamjetan.

MIKROSKOPIJA:
Spore okruglasto eliptične, 7.5-9.5 x 6.5-8.5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U bjelogoričnim i miješanim šumama, najviše voli staništa uz bukve i grabove. Vrlo rasprostranjena i česta vrsta gljive koja u ljetnim mjesecima može doslovno preplaviti bjelogorične šume. Dobro podnosi i sušna razdoblja te može rasti kada u šumi nema drugih gljiva.

JESTIVOST:
Uvjetno jestiva zbog ljutog okusa. Kuhanjem izgubi ljut okus, ali ostane gorka. Može se posoljena peći na roštilju ili žaru. Također se može posušiti i samljeti u prah te kao začin dodavati jelima. Neki ju konzerviraju kiseljenjem ili siliranjem.

DOBA:
Ljeto – početak jeseni. Ali obično se javi već krajem proljeća (lipanj).

SLIČNE VRSTE:
Među mikolozima vladaju podijeljena mišljenja oko ove vrste mliječnice i njezinih bliskih srodnica ili varijeteta. Pojedini autori izdvajaju vrste Lactarius pergamenus (Sw:Fr) Fr i Lactarius glaucescens Crossland kao zasebne vrste, dok ih drugi opet sinonimiziraju ili smatraju samo varijetetima vrste Lactarius piperatus. Također postoje razilaženja u opisu razlikovnih obilježja ovih vrsta mliječnica. Sve su te vrste/varijeteti iste jestivosti kao i Lactarius piperatus.
Runjavka Lactarius vellereus (Fr:Fr) Fr naraste puno veća i ima upadljivo rijetke listiće po čemu je lako razlikujemo od mliječnice.
Topolova mliječnica Lactarius contoversus (Pers:Fr) Fr raste uz topole, vrbe ili johe, listići su joj gusti, ali jasne blijedoružičaste boje po čemu se lako razlikuje od mliječnice.

OPASKE:
Ovu gljivu neki ljudi ne podnose zbog trpkog okusa (ljutina, gorčina), ali ju neki doslovno obožavaju. Posebno je cijenjena i mnogo se konzumira u Rusiji i Poljskoj, ali naprimjer i kod naših susjeda u BiH gdje se i prodaje na tržnicama. Neki autori (Božac, Focht) pišu da rastvara mokraćne kamence. Novijim istraživanjima utvrđeno je da sadrži neke korisne antioksidanse te da ima antibakterijsko djelovanje.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno