Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 13.6.2009.g.

Gljiva br. 193
Jestiva, izvrsna


Hygrophorus  russula  (Sch:Fr) Quelet
Medenka, medena puževica, crvenomrljasta puževica, voštana puževica, pjegava puževica



Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je Željko Remar, a četvrte Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
5-15 cm. Mesnat, najprije polukuglast, konveksan i na kraju ispružen, ponekad i ulegnut u starijih primjeraka. Rub klobuka kod mladih primjeraka uvrnut prema listićima. Gladak, sjajan, suh, samo za vlažnog vremena mazav, u sredini može biti sitno ljuskast. Crvenoružičaste boje na bjelkastoj podlozi, često sa sivkastim ili oker nijansama. Prema rubu klobuka sve svjetliji, bjelkastokrem boje, sredina tamnije crvenoružičasta. Mlađi primjerci su obično svjetlije boje, pogotovo ako su prekriveni lišćem, stariji izrazitije crvenkasti.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Srednje gusti, debeli, elastični, prirasli uz stručak ili se ponekad malo spuštaju po njemu. U početku bjelkastokrem boje, kasnije sa žutom ili ružičastom nijansom, pod starost postanu mjestimice tamnocrveno ili ljubičasto pjegavi, a i oštrica listića poprimi takvu boju u starosti.

STRUČAK:
Naraste do 10 cm visine i 3 cm debljine. Mesnat, čvrst, debeo, zdepast, pun. Valjkastog oblika, ponekad gotovo trbušast, u bazi se obično malo suzuje, u gornjem dijelu sitno zrnast ili pahuljast. Bijele boje, kasnije prekriven ružičastocrvenim mrljama ili pjegicama.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Debelo, kompaktno, sočno, voštano, bijele boje, može biti prožeto blagom ružičastom nijansom. Stajanjem na zraku postaje smeđastocrvene boje. Miris i okus nenapadni i ugodni. Neki autori navode da okus može biti malo gorak.

MIKROSKOPIJA:
Eliptične, u masi bijele, 6-8.5 x 4-5.5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
U bjelogoričnim šumama, posebno uz hrastove i bukve na toplim vapnenačkim tlima. Može rasti pojedinačno ili češće u manjim skupinama. Češća je u toplijim južnim krajevima, no ima je i na sjeveru zemlje u nizinsko-brežuljkastim hrastovo-bukovim šumama. Prilično rijetka gljiva.

JESTIVOST:
Odlična jestiva puževica, debelog, sočnog, izdašnog mesa. Pogodna za sve načine pripreme. Može se konzervirati kiseljenjem, stavljanjem u ulje ili sušenjem.

DOBA:
Druga polovica ljeta – jesen.

SLIČNE VRSTE:
Crvenkasta puževica Hygrophorus erubescens (Fr:Fr) Fr raste u planinskim crnogoričnim šumama, meso joj na prerezu požuti i gorkog je okusa.
Vinskicrvena puževica Hygrophorus capreolarius (Kalchbr) Saccardo naraste manja i cijelo joj je plodište vinskicrvene boje, a listići odmah u mladosti crvenkastooker obojani. Raste u planinskim crnogoričnim šumama, posebno uz smreke.
Hygrophorus purpurascens (Alb & Schw:Fr) Fr ima bjelkasto plodište zamrljano crvenoljubičastom bojom. Također raste u crnogoričnim šumama te u gornjem dijelu stručka posjeduje ostatak bjelkastog zastorka, odnosno koprene.

OPASKE:
Znanstveno ima "russula" nastalo je od latinskog pridjeva "russus" što znači crven, odnosno rumen zbog boje plodišta medene puževice.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno