KLOBUK:
5-15 cm. Kod mladih primjeraka polukuglast, konveksan, zatim se raširi i na kraju potpuno ispruži. Rubovi klobuka u mladih gljiva podvrnuti prema unutra, sredina klobuka je tupo široko ispupčena. Površina klobuka potpuno suha, čak djeluje pustenasto, narančaste, okernarančaste ili narančastosmeđe boje. Rub klobuka svjetlije obojen. U kožici su klobuka vidljive, iz blizine ili pod povećalom, zrakasto urasle pahuljičaste niti tamnije boje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Rijetki, debeli, spuštaju se po stručku, nejednako dugi. U početku bjelkaste boje, kasnije krem sa ružičastom ili blijedo narančastom nijansom.

STRUČAK:
Visok do 10 cm, debljine do 2 cm. Valjkast, pun, u starosti šupalj, u bazi se sužuje i korjenasto završava, obično u donjem dijelu zavijen. Vlaknast, sitno pahuljičast, pogotovo u gornjem dijelu. Svijetliji od klobuka, blijedo krem ili blijedo narančaste boje.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Debelo, sočno, mekano, bijele boje. Okus blag, lagani miris koji podsjeća na brašno.

MIKROSKOPIJA:
Eliptične, u masi bijele, 5-8 x 3.5-5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Na vapnenečkim tlima u bjelogoričnim šumama, posebno uz hrastove. Najčešće raste u brežuljkastom pojasu od 150 do 500 metara nadmorske visine. Može rasti pojedinačno, ali najčešće raste u skupinama koje ponekad mogu brojiti i više od desetaka primjeraka.

JESTIVOST:
Odlična jestiva puževica, jedna od najboljih, debelog sočnog mesa ugodne arome. Pogodna za različite načine pripreme. Može se konzervirati kiseljenjem, stavljanjem u ulje ili sušenjem.

DOBA:
Druga polovica ljeta – jesen.

SLIČNE VRSTE:
Hygrophorus arbustivus (Fr) Fr također raste u bjelogoričnim šumama uz hrastove, ali naraste duplo manja od tupoglavke, ima smeđastooker obojen klobuk sa ružičastom nijansom koji je u sredini klobuka izražajno tamnije obojen od svijetlo obojenog ruba klobuka, listići su joj prirasli uz stručak i bijele boje, nema miris po brašnu.
Hygrophorus leporinus Fries također naraste manja od tupoglavke i raste na potpuno drugačijem staništu - u crnogoričnim šumama planinskih predjela, nema miris na brašno.
Hygrophorus poetarum Heim raste u bukovima šumama na vapnenačkim tlima, ima svijetlije obojeni klobuk od tupoglavke koji je u sredini ružičastonarančaste boje, a prema rubu klobuka bjelkaste boje, listići prirasli ili se malo spuštaju po stručku, a miris aromatičan po peruanskom balzamu ili jasminu.
Hygrocybe pratensis (Pers.) Bon = Camarophyllus pratensis (Pers. ex Fr.) Karsten bojama može nalikovati tupoglavki, međutim ona raste po livadama i pašnjacima, ima gladak i vlažan klobuk voštanog izgleda bez uraslih niti u kožici klobuka.
Sve su nabrojene vrste puževica jestive, tako da nema opasnosti od zamjene opasnim gljivama.