Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 21.4.2009.g.

Gljiva br. 174
Jestiva, izvrsna


Grifola  umbellata  (Pers.) Pilat
Jelenovo uho, hrastov žbunac, sarvašica, jelenček, jelenak, gljivice



Porijeklo slika: Autor prve fotografije je Danijel Balaško, druge Josip Marino Šimić, a treće i četvrte Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
Plodno tijelo je okruglastog oblika sa debelim "panjem" i mnoštvom klobučića koji izgledaju poput cvijetova ili malih kišobrančića. Iz debleomesnate osnove ili "panja" raste mnogo grana koje se račvaju prema vrhu te završavaju mnogobrojnim klobučićima. Klobučići rastu zbijeno, stisnuti jedni uz druge ili jedni povrh drugih (tako da im se grane, odnosno stručci ni ne vide). Plodno tijelo može biti promjera od 15 do 50 cm, visine do 40 cm. Pojedinačni klobučići mogu narasti su mali (2-4 cm promjera), a rastu centralno (sa stručkom, odnosno granom u sredini). Rub klobučića je nepravilno vijugav, ponekad ispucan, središte je malo udubljeno, pogotovo u odraslih primjeraka. Površina klobučića je sa uraslim vlakancima ili sitnim čehicama. Sive ili sivosmeđaste boje, ponekad s oker primjesama, stariji mogu biti bjelkasto naprašeni od padajućih spora. Plodno tijelo može biti i do pola metra promjera, u njemu može biti i više stotina klobučića te može narasti do 4 kilograma težine.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište se nalazi s donje strane klobučića, a građeno je od vrlo kratkih cjevčica koje se spuštaju po stručku. Pore su uglate, sitne (1 po milimetru), kod odraslih primjeraka su veće, također veće i nepravilnije su one bliže stručka, bijele boje, kasnije krem.

STRUČAK:
Panj iz kojeg se granaju grančice i rastu klobuci je bjelkaste ili kremsivkaste boje. Grančice su također bjelkaste boje. Unutrašnojost panja i grančica je ispunjena, puna.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Mekano, vlaknasto (pogotovo u panju), krhko i lomljivo, klobuci pomalo i elastični, posebno dok su stariji. Bijele boje. Miris je ugodan, podsjeća na brašno, kasnije kad je gljiva stara pomalo zaudara. Okus u početku blag, kasnije malko gorkast.

MIKROSKOPIJA:
Spore cilindrično-eliptične, u masi bijele, 7-10 x 3-4 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Jelenovo uho raste iz podzemnog crnosmeđeg sklerocija. Sklerocij je povezan sa korijenjem listopadnog drveća i može biti poprilično podzemno rasprostranjen uokolo staništa na kojem gljiva raste. Najčešće raste (parazitira) uz hrastova stabla, uz njihove panjeve, ali i uz još živa stabla, iz njihovog korijenja prividno na tlu. Može rasti i uz druga bjelogorična stabla (bukva, grab, kesten). Najviše se pojavljuje u nizinsko-brdovitom području. Inače, prilično rijetka gljiva u mnogim dijelovima Hrvatske, zaštićena zakonom. Ponegdje (Podravina) je prilično česta i vrlo popularna jestiva gljiva te se donosi i prodaje na tržnici.

JESTIVOST:
Ugrožena, strogo zaštićena.

DOBA:
Od početka ljeta do početka jeseni. Ponekad i u kasno proljeće.

SLIČNE VRSTE:
Orijaška zrašćenka Meripilus giganteus (Pers.) P. Karst. i Grifola frondosa (Dicks.) Gray imaju veće klobuke koji ne rastu centralno, već su poostavljeni postrance (lateralno).
Gljive iz roda Sparassis (kokice) nemaju klobučiće, ni trusište građeno od pora, već im je plodište građeno od plosnatih grančica.

OPASKE:
Jelenovo uho je strogo zaštićena gljiva, nalazi se na crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske.
U pojedinoj literaturi jelenovo uho se nalazi pod imenima (sinonimima) Polyporus umbellatus (Pers.) Fr. ili Dendropolyporus umbellatus (Pers.) Julich.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno