Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 10.4.2009.g.

Gljiva br. 173
Ljekovita


Grifola  frondosa  (Dicks.) Gray
Zečarka, zec-gljiva, klepetača, zajčeki, veliki žbunac, dedik, sivi žbunac



Porijeklo slika: Autor fotografija je Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
Plodno tijelo je sastavljeno od mnogobrojnih klobučića koji rastu iz debleomesnate osnove ili "panja". Klobučići rastu zbijeno, međusobno srašteni, jedni povrh drugih, tako da cijelo plodno tijelo ima izgled grma. Može biti promjera od 15 do 40 cm, visine do 40 cm. Pojedinačni klobučići mogu narasti prilično veliki (do 8 cm promjera), a rastu postrance (lateralno). Imaju lepezasti oblik koji podsjeća na jezik ili malu lopaticu, u odraslih primjeraka vise prema dolje prekrivajući jedan drugog. Rub klobučića je nepravilno vijugav i svjetlije boje. Sitno su zrnati, odnosno sa tamnijim uraslim čehicama, sivosmeđaste boje, mogu biti sa maslinastim ili oker primjesama, prema mjestu gdje su srašteni svjetlije boje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište se nalazi s donje strane klobučića, a građeno je od vrlo kratkih cjevčica koje se spuštaju po stručku. Pore su sitne (2 po milimetru), kod odraslih primjeraka su veće, također veće i nepravilnije su one bliže stručka. Okruglastog su oblika i bijele boje, kasnije krem.

STRUČAK:
Panj iz kojeg se granaju i rastu klobuci je bjelkaste ili kremsivkaste boje.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Mekano, vlaknasto (pogotovo u panju), krhko i lomljivo, klobuci pomalo i elastični, posebno dok su stariji. Bijele boje. Miris jak, aromatičan, okus ugodan, u starijih gljiva pomalo oštar, jedak.

MIKROSKOPIJA:
Spore glatke, široko eliptične, 5-7 x 3.5-5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste (parazitira) na hrastovim panjevima ili pri dnu još živih, ali bolesnih (ozlijeđenih) hrastova. Uzrokuje brže propadanje i odumiranje drveta. Vrlo rijetko raste na drugom bjelogoričnom drveću (bukva, grab, kesten). Prilično rijetka gljiva.

JESTIVOST:
Jedina mana joj je žilavo meso, inače odlična jestiva gljiva dok je mlada. Stariji primjerci su žilavi pa nisu za jelo. Može se i blanširati i potom duboko zamrznuti, također je pogodna i za sušenje. Posušena se može samljeti u prah i kao začin dodavati jelima. Kad se pirja, njezin okus podsjeća na med.
Zečarka ima i značajna ljekovita svojstva. Djeluje povoljno na smanjenje šećera u krvi kod dijabetičara, regulira krvni tlak, a pokazala se uspješnom i u liječenju hepatitisa B, AIDS-a i raznih tumornih oboljenja. U nekim se zemljama (posebno Japan i Kina, ali i u nekim zemljama Europe) naveliko uzgaja za proizvodnju ljekovitih preparata, koji se najčešće izrađuju u kombinaciji sa ljekovitim gljivama sjajnom hrastovkom i shiitake.

DOBA:
Kasno ljeto – jesen.

SLIČNE VRSTE:
Orijaška zrašćenka Meripilus giganteus (Pers.) P. Karst. naraste mnogo veća, sa debljim i većim klobucima te joj meso na presjeku potamnni. Grifola umbellata (Pers.) Pilat ima manje klobučiće koji su jače stisnuti i na stručak (granu) iz kojeg rastu su postavljeni centralno, a ne postrance kao kod zečarke.

OPASKE:
Ovu gljivu zovemo zečarka ili zec-gljiva jer svojom bojom i oblikom može iz daljine, u šumi, ličiti na tog simpatičnog šumskog glodavca. Iz istog razloga Britanci je zovu šumska kokoš, "Hen of the woods". Njezin popularni japanski naziv glasi "Maitake", što znači "gljiva koja pleše". To njezino ime potječe još iz davnina (feudalnog doba). Tada su ljudi kada bi je pronašli plesali oko nje od sreće, jer su je zbog njene visoke vrijednosti mogli zamijeniti za novac, odnosno vrijednost u srebru.
U pojednoj literaturi ova je gljiva navedena pod nazivom (sinonimom) Polyporus frondosus Fries.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno