Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 2.4.2009.g.

Gljiva br. 165
Jestiva


Fistulina  hepatica  (Sch:Fr) With
Jetrenka, vukovo meso, jetrenjača, goveđi jezik, volovski jezik, jetrenica, volovska jetra



Porijeklo slika: Autor prve tri fotografije je Danijel Balaško, a četvrte Josip Marino Šimić.


Opis:

KLOBUK:
Odraslo plodno tijelo promjera od 8-25 cm, debljine do 6 cm. Mlado plodno tijelo ima oblik okruglaste izrasline koja se postepeno proširuje i sve više dobiva lepezasti oblik. Odraslo plodno tijelo ima oblik lepeze, a oblikom, veličinom, konzistencijom i bojom podsjeća na goveđi jezik ili goveđi odrezak. Krajevi, odnosno rub klobuka je tupo zaobljen. Gornja površina je u mladih gljiva žućkastonarančasta ili prožeta crvenom bojom, starenjem sve više dobiva crveni ton, odnosno boju jetre ili sirovog krvavog mesa, a naposljetku bude crvenosmeđe ili smeđepurpurne boje. U mladosti je gornja površina hrapavo zrnata ili bubuljičava, starenjem bude sve više sjajna i mazava jer je kožica na vrhu sluzava i rastezljiva te se vrlo lako odvaja od mesa gljive.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Trusište se nalazi s donje strane, a sastoji se od cjevčica koje su u početku krem boje, zatim žutocrvenkaste i na kraju riđe boje. Cjevčice su kratke (od 0.5 – 1 cm). Pore istobojne sa cjevčicama, na pritisak potamne (dobiju smeđastocrvenkastu boju), ako se naglo ozlijede ispuštaju crvenkastu prozirnu tekućinu.

STRUČAK:
Ima zakržljali stručak, tj. najčešće na mjestu gdje raste iz supstrata se stručkoliko valjkasto izdulji. Taj stručkoliki dio je sterilan (nema cjevčica). Ponekad je taj dio poprilično izdužen tako da nalikuje na stručak, a ponekad je vrlo kratak ili gotovo da ne postoji (ovisno o staništu).

OTRUSINA:
Ružičasta ili ružičastosmeđasta.

MESO:
Debljine i do 5 cm, mlado čvrsto, sočno, starije djeluje spužvasto. Crvene boje, mramorirano svjetlijim bjelkastim i crvenkastim žilicama, tako da izgleda kao pravo meso. Na prerezu ispušta kao krv crvenu tekućinu. U stručkolikom dijelu tvrđe i vlaknasto. Bez izraženijeg mirisa, okus pomalo trpak, pikantno kiselkast.

MIKROSKOPIJA:
Spore žućkaste, glatke, okruglaste, 4-5.5 x 3-4 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste (parazitira) na panjevima, ali i na još živim, bolesnim stablima prvenstveno hrastova, ali i pitomih kestena. Kod živih stabala, najčešće u donjim dijelovima stabala gdje su ona natrula ili ozlijeđena ( u pukotinama i dupljama). Pogotovo je česta u šumama nizinsko-brdskog područja.

JESTIVOST:
Jestiva samo mlada, stariji primjerci nisu za jelo. Narezana na kriške može se jesti i sirova kao salata. Vrlo je dobra ako se prži na ulju ili maslacu poput odreska, može se peći i na roštilju. Pomalo je trpkog kiselkastog okusa pa pojedincima ne paše. Stoga se može prethodno blanširati i onda spremati što će jednim dijelom eliminirati taj okus. Neki preporučaju da se narezana na kriške namoči u hladnom mlijeku oko 2 sata, što će također eliminirati trpak okus. Može se blanširati i zamrznuti.

DOBA:
Ljeto – jesen.

SLIČNE VRSTE:
Najsličnija joj je lažna jetrenka Piptoporus quercinus (Schrad.) P. Karst. koja je vrlo rijetka, raste također na hrastovima, ali je svjetlije bjelkastooker ili smeđaste boje te na prerezu ima bjelkasto meso.
Izgledom može biti nalik i Inonotus hispidus (Bull.) P. Karst koji raste na voćkama, ima znantnije žilavije i vlaknasto meso te dlakavu gornju površinu.

OPASKE:
Britanci ovu gljivu s pravom nazivaju "Beefsteak fungus" što bi u prijevodu značilo gljiva-biftek (goveđi odrezak).
Utvrđeno je da jetrenka sadrži značajne količine vitamina C, tj. da oko 100 grama sirovog mesa ove gljive pokriva dnevnu potrebu ljudskog tijela za vitaminom C.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno