Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 12.3.2009.g.

Gljiva br. 105
Uvjetno jestiva


Armillaria  mellea  (Vahl:Fr) Kummer
Puza, medenjača, mraznica, puzica, puzva, puzavci, migači, kljukači, grmečki



Porijeklo slika: Autor prve fotografije je Danijel Balaško, druge Josip Marino Šimić, a treće i četvrte Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
3-15 cm. Mlad nepravilno polukuglast, zatim konveksan, potom se izravna, a u starijoj dobi bude i ulegnut. Sredina klobuka je često ispupčena, a rubovi klobuka se kod odraslih primjeraka uvijaju prema unutra. Prekriven sa sitnim smeđastim čuperkastim ljuskicama koje su gušće prema sredini. U starijih gljiva te ljuskice obično nestanu. Bojom vrlo varijabilan, poistovjećuju ga sa bojom meda, stoga i naziv mednjača. Znači, bojom varira u nijansama od žute do smeđe, vrlo često sa primjesama zelene ili maslinaste te crvenkaste boje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići su srednje gusti, silazeći. U mladih gljiva bijeli, kasnije sa žućkastom ili ružičastom nijansom, a kod odraslih primjeraka počinju dobivati smeđastocrvenkasti ton, tj. izgledaju kao da su smeđasto pjegavi.

STRUČAK:
Visine do 20 cm, debljine do 2 cm. Ponekad vitak i valjkast, ponekad nepravilan i vijugav, obično na jednom dijelu zavinut. Pun, pa šupalj, izvana pahuljičasto brašnjast, okersmeđe boje, u gornjem dijelu bjelkast, u donjem dijelu malo odebljan. Posjeduje debeli bijeli vjenčić koji se nalazi skroz u gornjem dijelu stručka, odmah ispod listića. Vjenčić je s doljnje strane žućkaste ili smeđaste boje.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Bijele boje, čvrsto i kompaktno u klobuku, u stručku vlaknasto i žilavo. Miris nezamjetan ili malo kiselkast, okus oštar, kiselkasto-gorak.

MIKROSKOPIJA:
Spore u masi bijele, eliptične, glatke, 8-10 x 5-7 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Parazit na raznom odumrlom bjelogoričnom drveću, pa i u voćnjacima na voćkama. Rijeđe se pronađe i na crnogoričnom drveću. Najčešće raste u velikim skupinama ili grmovima, na panjevima ili uokolo panjeva prividno na tlu iz odumrlog korijenja stabala. Nerijetko se pronađe se i u podnožjima još stojećih, bolesnih ili odumrlih stabala.

JESTIVOST:
Jestiva, prilično ukusna gljiva u skuhanom stanju, prije upotrebe treba ju prokuhati jer sadrži termolabilne otrove. Kod nekih ljudi svejedno i skuhana izaziva probavne smetnje. Dobra je i za duboko zamrzavanje, prethodno blanširana. Neki ju konzerviraju i kiseljenjem, a može se i sušiti. Jestivi su samo klobuci jer su stručci previše vlaknasti i žilavi.

DOBA:
Jesen.

SLIČNE VRSTE:
Može se zamijeniti sa drugim vrlo sličnim uvjetno jestivim vrstama iz roda Armillaria (cepistipes, ostoyae, borealis, gallica, tabescens). Trebamo pripaziti da je ne zamijenimo sa otrovnom sumporačom Hypholoma fasciculare koja također raste grmoliko po panjevima, ali ima listiće zelenkastožute ili sumporaste boje.

OPASKE:
Vrlo popularna jestiva gljiva u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske. U Podravini tržišna gljiva. Vrlo lako ju možemo nakupiti u znatnim količinama, budući da raste u velikim grmovima.
U pojedinoj starijoj literaturi ova se gljiva nalazi i pod imenom (sinonimom) Armillariella mellea (Vahl) Karst.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno