Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 18.6.2009.g.

Gljiva br. 98
Jestiva


Amanita  ovoidea  (Bull:Fr) Link
Jajasta muhara, bijela blagva, čaburka



Porijeklo slika: Autor fotografija je Ervin Raguzin.


Opis:

KLOBUK:
10-35 cm. Jajolik, konveksan, potom zaobljeno rastvoren, debeo, mesnat. Rub klobuka je nenarebran, s njega obično vise bijeli krpasti ostaci zastorka. Boja klobuka je svilenastobijela, kasnije može biti krem ili oker boje. Kožica glatka, bez ostatka ovoja, samo rijetko sa ponekom krpicom.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Bijele boje, kasnije krem. Gusti, slobodni, pomiješani s kraćima, oštrica izrazitije bijela i sitno pahuljasto nazubljena.

STRUČAK:
Visok do 20 cm, debljine u bazi do 5 cm. Valjkast, debeo, masivan, pun, bjelkaste boje, pahuljičasto brašnjav. Vjenčić u gornjem dijelu stručka je bjelkaste boje, krhak, nepostojan, brzo otpadne. Velika debela volva na dnu stručka koja obavija stručak je krem boje sa okersmeđim ili riđim mrljama. Često je duboko ukopan u tlo pa može rasti i za vrijeme suša kada ima malo drugih gljiva.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Bijele boje, debelo, čvrsto. Blagog okusa i rafanoidnog mirisa na rotkvicu. Starenjem razvija prilično odbojan miris na pokvareno meso.

MIKROSKOPIJA:
Spore u masi bijele, eliptične, 11-13 x 6.5-7.5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Mediteranska vrsta, česta na vapnanačkim tlima duž jadranske obale i po otocima. Ne zadire daleko u unutrašnjost. Raste uz okrajke šuma, na livadama, travnjacima itd. Najčešće uz borove, a može rasti i uz hrastove.

JESTIVOST:
Jestiva, ima izdašno debelo i sočno meso. Možda će neke smetati njezin miris po rotkvici.

DOBA:
Ljeto – jesen.

SLIČNE VRSTE:
Moramo paziti da ju ne zamijenimo sa bijelim vrstama smrtno otrovnih pupavki Amanita verna (Bull:Fr) Lamarck i Amanita virosa (Lamarck) Bertillon koje su mnogo manje i vitkije te nemaju pahuljasto nazubljenu oštricu listića. Moguća je zamjena i sa nekim drugim vrstama Amanita koje rastu u toplijim krajvima, kao naprimjer nejestivom Amanita gilberti Beauseign. koja je također robusna, ali ne velika kao jajasta muhara te posjeduje krpaste ostatke ovoja na klobuku. Međutim, najveća je sličnost sa otovnom vrstom muhare Amanita proxima Dumee koja raste na istim staništima kao i jajasta muhara. Međutim, ona ima ovojnicu sa vanjske strane cijelu obojanu u okerriđu ili žutosmeđastu boju, često ostatke ovoja na klobuku oker boje te naraste manja od jajaste muhare.

OPASKE:
Najveća i najmasivnija gljiva iz roda Amanita.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno