Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Boletus Webmaster' na unosu dana 14.3.2009.g.

Gljiva br. 81
Jestiva, vrhunska


Amanita  caesarea  (Scop:Fr) Pers
Blagva, carevka, gospa, karžel, žerdana, blagar, kneginja, knežica, škripac, đordani



Porijeklo slika: Autor prve fotografije je Josip Marino Šimić, a slijedeće tri Željko Remar.


Opis:

KLOBUK:
7-17 cm, izrazito poluloptast, glatko i oblo ispupčen, kasnije ponekad lelujavih
rubova, rjeđe tanjurasto udubljen. Rub iscrtkan ili urezan. Kožica glatka, blistava,
malo ljepljiva kad je svježa, lako se da odlupiti. Žutocrvena, narančastocrvena,
svjetlije ili tamnije krvavocrvena, rjeđe posve žuta (limun) i još rjeđe smeđecrvena;
na suncu može veoma izblijedjeti. Po njoj mogu ostati opnaste i debele trake, odnosno
krpe, te je pod njima uvijek življecrvena.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
U mladosti svijetložuti, kasnije živo zlatnožuti, gusti, odeblji i široki od 10
do 18 mm; slobodni.

STRUČAK:
8-18/1,5-3,5 cm, sa širokom žutom, uzdužno iscrtkanom ili naboranom manšetom, i
sam žut sve do ovojnice pri dnu. Ovojnica glatka, debela, bijela, kod odrasle
gljive odozgo ne prijanja uz stručak, tek ponekad, i to večinom samo jednim krajem
povezana s rukom klobuka. S debljom korom i srčikastom jezgrom, koja se u starijih
često cjevasto prošuplji.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
U jezgri bijelo, prema površini sve žuće; sočno i upadljivo teško, debelo, ugodnog
okusa na zelene orahe, bez njihove gorčine; sirovo bez mirisa, kuhanjem razvija u
pari opojnu aromu, te sok oboji u žuto.

MIKROSKOPIJA:
Spore hyaline, neamyloidne, ovoidne-eliptične, 9-13/6,25-8,75 mi.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Samo uz hrastove i pitome kestene, uz njih i dosta daleko u polju. Voli sunčana,
topla, čak i suha mjesta.

JESTIVOST:
Jedna od najukusnijih i najlakše probavljivih jestivih gljiva (može se uživati i
sirova). Može se pripraviti na sve poznate načine. Prikladna i za sušenje i za
kiseljenje.

DOBA:
(VI), VIII-X

SLIČNE VRSTE:

Može se zamijeniti s različitim varijetetima muhare Amanita muscaria, osobito s onim u kojih su i listići i stručak i prsten žuti ili žućkasti. Blagva nema po klobuku sitnije pahuljaste krpice, nego ako nije gola, samo nekoliko debelih opnasti traka. Najvažnije je gledati dno
stručka: nijedna muhara nema oko njega jedinstvenu, cjelovitu, odeblju kožnatu opnu,
nego nizove perli ili krljušti. Ovojnica na dnu stručka, naprotiv, veoma je slična onima
u smrtno otrovnih pupavki, ali nijedna od ovih smrtonosnih gljiva nema s blagvom sličnosti po bojama osim po ovojnici. Jaje blagve je glatko, a ne hrapavo-bubnjičavo kao u muhara. Na
presjeku ono je žuto razliveno ili u mrljama a ne bijelo i samo s jednom crvenom crtom
pod tjemenim dijelom kao u muhara, ili zelenom kao u zelene pupavke. Najsigurnije je ne
brati za jelo gljive u stadiju jajeta, kao i općenito nedovoljno razvijene primjerke.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno