Boletus.hr - Baza Gljiva - Prikaz gljive

Baza Gljiva - Prikaz gljive

Zahvaljujemo kontributoru 'Danijel Balaško' na unosu dana 4.3.2009.g.

Gljiva br. 84
Jestiva, vrhunska


Agaricus  bitorquis  (Quelet) Saccardo
Dvoprstenasta pečurka, gradski šampinjon, gradska pečurka, uskočnica



Porijeklo slika: Autor prve dvije fotografije je Željko Remar, a treće i četvrte Danijel Balaško.


Opis:

KLOBUK:
4-12 cm. Konveksan, zatim raširen, mesnat, tvrd. Bjelkaste do krem boje, kožica klobuka prerasta rub i podvučena je prema unutra. Često vrlo prljav jer kako raste često podiže sa sobom dijelove podloge iz koje raste, tj. zemlju i kamenje.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Listići su gusti, slobodni, najprije blijedoružičaste, a kasnije smeđaste boje, pod starost gotovo crni.

STRUČAK:
Zdepast, robustan, obično kratak, 3-8 cm visine i 3.5 cm debljine. Jako tvrd, bjelkaste boje, u bazi se obično sužava. Nosi bjelkasti, dvostruki vjenčić po čemu je dobio i ime.

OTRUSINA:
Čokoladnosmeđa s primjesom ljubičastog.

MESO:
Debelo, bjelkaste boje, jako tvrdo, na presjeku malo porumeni. Miris i okus vrlo ugodni, podsjećaju na lješnjake.

MIKROSKOPIJA:
Spore čokoladnosmeđe, okruglaste, 4-6.5 x 4-5 µm.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste po vrtovima, šljunčanim ili dobro utabanim zemljanim putevima ili uz njihov rub, uz puteve po naseljima i parkovima i slično.

JESTIVOST:
Tvrdo i kompaktno meso i ugodan okus daju ovoj gljivi izvrsnu kvalitetu.

DOBA:
Ljeto – jesen. Međutim, u manjim količinama javlja se već u drugoj polovici proljeća.

SLIČNE VRSTE:
Druge srodne jestive vrste pečurki poput Agaricus campestris i Agaricus bisporus. Međutim one nemaju dvostruki prsten. Moguća je i zamjena sa otrovnom pečurkom (Agaricus xanthoderma), ali ona ima neugodan miris po tinti, odnosno karbolu i požuti na mjestima gdje ju zagrebemo ili prerežemo (posebno u dnu stručka). Treba obratiti pažnju da se ne zamijeni mladim primjercima smrtonosno otrovnih bijelih pupavki (Amanita verna, Amanita virosa) dok su u jajetu. Te vrste pupavki rastu u šumama, a ne po livadama i imaju bijele, a ne ružičaste listiće.

OPASKE:
Ova je gljiva toliko snažna da svojim rastom može podignuti i slomiti dijelove asfalta uz prometnice blizu kojih raste. Ne preporuča se branje ove gljive, ni bilo kojih drugih gljiva baš u samoj blizini prometnica ili industrijskih zona jer gljive su sakupljači teških metala (poput olova i kadmija) koji u većim količinama mogu naštetiti organizmu čovjeka. Međutim, pretjeranog razloga za uzbunu nema, jer ipak je malo pretjerano upozoravati na nekakvu veliku opasnost od konzumacije ovakvih gljiva. Prava opasnost od olova nam prijeti iz zraka (ispušni plinovi koje udišemo) i tla gdje se olovo godinama taloži i vraća nam se npr. u obliku vode. A još štetnijeg kadmija ima u cigaretama, kavi, čaju, prerađenim žitaricama, iznutricama životinja, školjkašima, rakovima itd, pa su gljive koje konzumiramo relativno rijetko, najmanji problem od svega toga. Prema tome, nema straha od konzumiranja dvoprstenastih pečurki, pogotovo ako su one ubrane negdje u prirodi, relativno udaljenoj od potencijalnih zagađivača.


Poveznice na slične gljive:
Nema / Nije uneseno